Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Nakon Prvog svjetskog rata skupina aktivnih lovaca odvojila se od brojčano jakog Foksterijer kluba s ciljem da izgrade uzgoj koji bi se orijentirao isključivo na lovačko-radne rezultate. Tako su iskusni lovci i kinolozi Rudolf Frieß, Walter Zangenberg i Carl-Erich Grünewald odlučili uzgojiti crno-crvenog lovačkog psa za rad pod zemljom.

Njihovim nastojanjima pomogao je slučaj. Naime, direktor zoološkog vrta Lutz Heck/Hagenbeck poklono je Walteru Zangenbergu četiri crno-crvena terijera, koji su navodno potjecali od čistokrvih linija foksterijera. S tim psima utemeljen je uzgoj njemačkog lovnog terijera. U to vrijeme utemeljiteljima pasmine pridružio se dr. Herbert Lackner. Zajednički su spretnim križanjem sa staroengleskim oštrodlakim praterijerom kao i velškim terijerom nakon dugogodišnjih intenzivnih uzgojnih napora uspjeli učvrstiti izgled ove pasmine. Istovremeno su posvećivali veliku pažnju tome da uzgoje svestranog, oštrog i sljedoglasnog psa koji voli raditi u vodi, koji posjeduje izražen lovački instinkt i kojeg je lako dresirati. 1926. je osnovan Klub njemačkih lovnih terijera (Deutscher Jagterrier- Club e.V. ) . Uzgajivači njemačkog lovnog terijera nastavljaju posvećivati izuzetnu pažnju lovačkoj uporabljivosti, čvrstini karaktera, hrabrosti i srčanosti tog lovačkog psa.

Temperament: Hrabar i oštar, sklon radu i izdržljiv, vitalan i temperamentan, pouzdan, druželjubiv, lako ga je dresirati, nije plašljiv ni agresivan.

 

Opis: Malen, obično crno-crven, zbijeni lovački radni pas dobrih proprocija.

Važne proporcije: Odnos opseg prsa / visina na grebenu: Opseg prsa je za 10 d 12 cm veći od visine na grebenu. Duljina tijela / visina na grebenu: Tijelo je neznatno duže od visine na grebenu. Dubina prsa / Visina na grebenu: Oko 55 - 60 % visine na grebenu.

 Koža: Debela, tijesno priljubljena, bez nabora.

Dlaka: Ravna, gusta, tvrda oštra dlaka ili gruba glatka dlaka.

Boja: Boja je crna, tamnosmeđa ili crno-siva s crveno-žutim, jasno ograničenim, čistim oznakama na obrvama, gubici i prsima, nogama i anusu. Svijetla i tamna maska su jednako dozvoljene, male bijele oznake na prsima i prstima se toleriraju.

Veličina i težina:

Visina na grebenu:

Mužjaci: 33 do 40 cm | Ženke: 33 do 40 cm

Poželjna radna težina:

Mužjaci: 9 do 10 kg | Ženke: 7,5 do 8,5 kg

Matična zemlja: Velika Britanija

Karakteristike: izgledom ocrtava snagu i aktivnost, lišen nezgrapnosti i bez traga grubosti. Najvažniji je izraz lica, koji se postiže savršenom uravnoteženošću spoja prednjeg dijela glave i lubanje, veličine, oblika, boje i smještaja očiju te pravilnom pozicijom i držanjem ušiju. Temperament: prijateljski naklonjen, bez traga nervoze ili agresivnosti. Opis: VELIČINA: visine u grebenu - mužjaci, 56 -62-cm (22 -24-in.). Ženke, 51 -56 cm (20 -22- in.). GLAVA I LUBANJA: karakteristike glave, koje su od prvorazrednog značaja, moraju se promatrati u skladu sa veličinom psa. Gledano sprijeda ili sa strane, glava podsjeća na fino zatupljen klin, čistih, mekano ocrtanih linija. Lubanja je plosnata. Obje strane glave, od ušiju do kraja crnog nosa, postepeno i glatko se sužavaju u klin, nema istaknutih obrisa kostiju obraza ili stisnute njuške. Gledano sa strane, linija glave i linija gubice položene su kao dva paralelna pravca jednake dužine, koji su povezani blagim, ali zamjetnim prijelazom - stopom. Središnja točka između unutarnjih uglova očiju (što je centar pravilno postavljenog stopa) centar je ravnoteže duljine glave. Završetak glatke, fino zaobljene njuške je tup, nikad četvrtast. Donja vilica je jaka, čisto odrezana. Dubina glave od čela do donjeg dijela vilice nije nikad prevelika (preduboka glava). Nos je uvijek crn. OČI: vrlo važna odlika koja daje blagi izraz licu. Oči su srednje veličine (nikada premale) postavljene ponešto ukoso, bademastog oblika i tamnosmeđe boje, osim u slučaju blue merle pasa kod kojih su oči (jedno ili oba, ili dio jednog ili oba oka) često plave ili šarene sa plavim odsjajem. Izraz lica odaje veliku inteligenciju, sa živahnim, pozornim pogledom kada osluškuje. UŠI: male, ni preblizu, niti predaleko postavljene jedno od drugoga na vrhu glave. Kad je pas opušten položene su unatrag, a u pozornom su stavu postavljene prema naprijed i nošene polu-uspravno, to jest, otprilike dvije trećine uha stoji uspravno, vršna trećina se prirodno preklapa prema naprijed, ispod horizontalne linije preklopa. USTA: Zubi dosta veliki. Vilice snažne sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zagrizom, što znači da gornji zubi tijesno preklapaju donje zube i da su postavljeni okomito u vilicu. VRAT: mišićav, snažan, dug i lagano zaobljen. PREDNJI DIO TRUPA: plećka dosta koso položena i pod pravim kutom. Prednje noge ravne i mišićave, laktovi ne smiju biti postavljeni ni prema unutra niti prema van. Kosti umjereno jake i oble. TIJELO: nešto duže u odnosu na visinu, leđa čvrsta, lagano zaobljena preko slabina, rebra dobro pružena, duboka prsa, prilično široka iza pleća. STRAŽNJI DIO TRUPA: stražnje noge mišićavih butina, ravne i snažne u donjem dijelu, koljeno dosta savijeno. Došapje čvrsto postavljeno i snažno. ŠAPE: ovalne, jastučići dobro ispunjeni. Prsti prednjih nogu zasvođeni i čvrsto skupljeni. Prsti stražnjih nogu nešto manje zasvođeni. REP: dugačak, tako da kost dosiže najmanje do skočnog zgloba. Nosi se nisko kada je pas miran, ali sa vrhom lagano savijenim prema gore. Može se nositi visoko kad je pas veseo, ali nikad iznad linije leda. KRETANJE: kretanje je tipično obilježje ove pasmine. Zdrav pas nikada nema laktove izokrenute prema van, ali se kreće tako da prednje noge postavlja dosta blizu. Položaj šapa izokrenut prema van, križanje nogu ili valjanje kukovima su vrlo nepoželjni. Stražnje noge, od skočnog zgloba do tla, moraju biti paralelne kada ih se gleda odostraga, ali ne preblizu postavljene; kada se promatra sa strane kreće se glatko. Stražnje noge su snažne sa jakim potiskom. Poželjan je dosta dugačak korak, koji mora biti lagan i ostavljati dojam kretanja bez napora. DLAKA: prati liniju tijela, vrlo gusta. Pokrovna dlaka ja glatka i tvrda na dodir, podlaka je mekana, poput krzna i vrlo gusta, tako da gotovo sakriva kožu; šal i griva su vrlo bujni, dlaka na glavi je kratka, na vrhovima ušiju je kratka , ali prema korijenu je dulja i ima je više, prednje noge imaju duge zastavice, a stražnje noge su bogato odlakane iznad skočnog zgloba, dok je ispod dlaka kratka. Na repu je dlaka vrlo bujna. Boja: postoje tri priznate boje: sable (žutosmeđa), trikolor (trobojna) i blue merle (mramorasto plava). SABLE: žutosmeđa boja (boja samurovine), sve nijanse od svijetlo zlatne do bogato crvenkastosmeđe (boja mahagonija) ili žutosmeđa zasjenjena crnom. Svijetlo pšenična ili žuckastobijela su vrlo nepoželjne. TRIKOLOR: prevladavajuća je crna sa bogatim paležom na nogama i glavi. Crvenkasti odsjaj na pokrovnoj dlaci je vrlo nepoželjan. BLUE MERLE: prevladavajuća je čista srebrno plava boja, poprskana i zamrljana sa crnom. Bogati palež je poželjan, ali se njegov nedostatak ne kažnjava. Velike crne oznake, siva boja, ili crvenkasti odsjaj bilo na pokrovnoj dlaci ili na podlaci su vrlo nepoželjni. BIJELE OZNAKE: dlaka bilo koje gore navedene boje mora, u većoj ili manjoj mjeri, imati bijele oznake tipične za škotskog ovčara. Poželjne su slijedeće oznake - bijeli ovratnik, u cjelini ili djelomično, bijela prsa, noge i šape, bijeli vršak repa. Na glavi i/ili njuški može biti bijela lisa. Greške: bilo koje odstupanje od gore navedenog opisa mora se smatrati greškom, a težinu greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške. NAPOMENA: mužjaci moraju imati dva izgledom normalna testisa potpuno spuštena u skrotum. Napomena: mužjaci moraju imati dva izgledom normalna testisa potpuno spuštena u skrotum.

Matična zemlja: Bosna i Hercegovina

Tornjak je pastirski pas čija je zemlja porijekla Bosna i Hercegovina, a dominantan region uzgoja u BiH je širi region planine Vlašić (centralni dio BiH). Ime Tornjak potiče od riječi "tor" što znači ograđen prostor za smještaj i odmor ovaca na otvorenom prostoru na planinskoj ispaši. Ova pasmina živi na području BiH koja je tu postojala hiljadu godina unazad, o čemu svijedoči i pisani dokument. Kroničari su ovog psa registrirali prije deset stoljeća pod nazivom Kanis montanus - planinski pas, a od davnina ga je naše domaće stanovništvo nazivalo Tornjak. Tornjak je kao autohtona pasmina registrovan 9. 5. 1981. godine pod imenom "Bosansko-hercegovački pastirski pas- tornjak". Za njega je tada otvoren jugoslovenski rodovnik. Formirana je komisija od kinoloških sudaca sa zadatkom da uradi stručni dio poslova potrebnih za standardizaciju pasmine i njeno registriranje kod FCI kao nove autonomne pasmine pasa pod gore navedenim imenom. Standard je urađen i finaliziran 5. 10. 1990. godine u Travniku.

Malo je priznatih pasmina pasa koje imaju tako stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, visini, boji i namjeni kao što je slučaj sa tornjakom. On je dugo vremena odolijevao svim uticajima drugih pasmina s kojima je dolazio u životni kontakt. Ni ljudi ni dodiri s drugim psima nisu uspjeli bitnije izmjeniti njegov izgled, narav i radne kvalitete. Najvjerovatnije su ga stari Sloveni doveli u ove krajeve iz svoje pra-postojbine. Prema naučnim istraživanjima, skoro je neosporno da njegov predak potječe s Tibetanskog Mastifa, odnosno područja današnjeg Irana. Ekološki uslovi prebivališta tornjaka (surova kontinentalna planinska klima u arealu vuka i medvjeda i potreba njegovog gospodara), stvorile su psa tjelesno zdrava i snažna, skromnijih zahtijeva za smještaj i ishranu vrsnog čuvara.

Tornjak je plemenit, snažan, skladan i čvrst pas, skoro kvadratičan, prijatnog izgleda koji mu daje višebojna ili dvobojna gusta i duga dlaka, sa karakteristično nošenim kitnjastim repom. Glava, uši, prednji dio nogu i šape odlakani su kraćom, pravom i gustom dlakom, dok vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu, kao i rep, odlakani su dugom tvrdom i pravom dlakom s gustom poddlakom. Dlaka ne bi smjela biti kraća od 9 cm, a što je duža to je poželjnjija, osobito griva vrata i "zastavice" na nogama i repu.

Tornjak može da bude višebojan (šaren), trobojan i dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim varijantama osobito se cijeni oštrija razgarničenost boja. Njegova karakteristika je svijetliji obraz od boje trupa. Poželjno je, također, i lisa po sredini glave. Prskanost boja je dozvoljena, dok dvobojnost nije dozvoljena. Visina mužjaka na grebenu je 60 cm pa na više, a ženke 56 cm pa na više. Dužina trupa je najviše do 8% veća od visine mužjaka, do 10% je veća kod ženke. Visina prsa je oko 45 % visine grebena, a dozvoljene su i dublje grudi. Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema životinjama i drugim psima napadačima na gospodara, dom, tor i stado. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvaća volju gospodara i lahko prihvaća obuku, koju možda nije ni potrebno vršiti, jer večina uzgajivača, koji imaju višegodišnje iskustvo s ovim psom će vam reći da je tornjak pas koji se uči, a ne dresira.

22. februar 2006. godine Generalni komitet FCI-a, na svojoj sjednici održanoj u Madridu, donio odluku o prihvatanju zahtjeva za uvrštavanje pasmine tornjak u nomenklaturu FCI priznatih pasmina. Pasmina tornjak ima pravo učešća na kako nacionalnim izložbama svih zemalja tako i na CACIB izložbama, evropskoj i svjetskoj izložbi. Tornjak će se ocjenjivati po standardu usaglašenom 10. februara 2006. godine u Sarajevu. Tornjak je u statusu provizorno priznatih pasmina, bez prava na CACIB titulu, ali sa mogućnošću takmičenja za najljepšeg psa 2 FCI grupe, odnosno BIS na CACIB izložbama.

Opšte karakteristike: Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima (zbog ataka mnogobrojnih osvajača oštri psi su ubijani), oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na dom, tor, stado ili gospodara. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvata naredbu gospodara i obuku, nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima, vrlo je otporan na bolesti. Skromnih je zahtjeva u ishrani i smještaju (u sniježnim noćima ostaje ležati u snijegu koji ga vrlo često i prekrije). Genetski je vrlo dominantan. Tijelo mu je vrlo snažno i skladno, pokreti lahki i skoro dostojanstveni. Dio lica (minimalno vrh njuške) je uvijek svjetliji od tamnih oznaka na tijelu.

Pogled je specifičan, bistar, samosvjestan, ozbiljan i miran. Dlaka s poddlakom bogata i tako složena da štiti od svih vremenskih nepogoda. Rep je kosmat i nošen visoko poput zastave.

Morofološke karakteristike: Njuška kod tornjaka je tupo klinasta i često divergirana iako ima i drugih tipova glave. Kod pasa u dobi preko četiri godine zubalo je klještasto, a kod mlađih potpuno i makazasto. Oči su bademaste, smeđe do tamne. Ušne školjke su veoma pokretne, a pri kretanju zabacuju ih unatrag tako da vanjski slušni otvor - kanal ostane nepokriven (odlika autohtonosti). U stanju mirovanja psa uši su najčešće priljubljene uz glavu, a dozvoljeno odstupanje je najviše 1 cm. Uši su srednje duge, trouglaste i obrasle kraćom dlakom. Prelaz vrata u trup je skoro neprimjetan. trup i leđa su pravilno građeni, dok su sapi blago koso položene i mišićave. Prsa su čiroka i snažna, a izražena kosmatost i duga dlaka ostavljaju dojam masivnijih prsa nego što jesu. Dlaka je karakteristična na vratu jer tvori grivu. Posebno je karakteristična odlakanost repa kojeg tornjak nosi iznad leđne linije. Ovakvo nošenje repa je dijelom uslovljeno poslom kojeg tornjak obavlja (čuvanje i držanje na okupu stada ovaca), jer upućuje gdje se pas ili kuja nalazi u stadu, a osim toga ovakvo držanje repa je i odlika dominantnosti u odnosu na druge pse koji se nalaze uz isto stado ovaca.

Tjelesne mjere: Prosječna visina do grebena odraslih mužjaka je 65 - 70 cm, a ženki 58 - 65 cm, prosječan obim grudi kod odraslih mužjaka je 88 - 92 cm, a kod ženki 73 - 77 cm. Prosječna dužina trupa kod odraslih mužjaka je 72 - 75 cm, a kod ženki 63 - 67 cm, obim lijevog metacarpusa kod odraslih mužjaka je 14 - 16 cm, a kod ženki 11 - 13 cm. Prosječna tjelesna masa odraslog mužjaka je 35 - 50 kg, a kod ženke 28 - 40 kg.